GALERIJA SAVREMENE UMJETNOSTI
Pratite nas

Search

Izložbe

  -  Izložbe (Page 3)
NILA

Izložba „Forma boja“ umjetnice Rebeke Abdagić nastala je 2015. godine u okviru drugog ciklusa studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu u klasi prof. Nusreta Pašića. Primarna ideja slikarskog opusa „Forma boja“ ispunjena je potragom ka „pomirenju“ apstrakcije i figuracije, kroz uporednim istraživanjem materijala, boje, emocije i figure. Ovu višeslojnost u ideji umjetnica vješto izražava na platnu na koje nanosi više slojeva boje gdje se elementi istraživanja međusobno prepliću i čine cijelinu. Slika na velikim formatima u koje "ulazi" svojim cijelim tijelom bez definisanog plana i dozvoljava da je vodi intuicija, emocija, nastala mrlja ili sama boja. Istražujući materijale, boje, geste, forme

Opus slika pod nazivom "Je l' to nešto k’o Pikaso?" odraz je umjetnikove ljubavi prema sarkazmu i svakodnevnim banalnostima. Inspirisan je trivijalnim, apsurdom i ironijom. Stvaralaštvo Selvera Begića vodi ideja da je umjetnost igra koja se ne mora shvatiti ozbiljno. Vođen ovom idejom, ležernim i spontanim pristupom organizaciji likovnih elemenata, stvara likovna djela koja odišu humorom i čistim koloritom. Kao i likovni elementi na slici, sam naziv izložbe nastao je jednostavno i organski se uklopio u koncept. Upitan u više navrata "Je l' to nesto k'o Pikaso?“, od pojedinaca sa, kako kaže, „ specifičnom osjetljivošću za umjetnost“, naziv ciklusa pronalazi

Tematski okviri izložbe kojom će se autorica Renata Papišta predstaviti sarajevskoj publici integrirani su pod formom traga – zapisa ispisanog na matrici ili papiru. Motivi mora ili čovjeka, nastali u potrazi za bilježenjem onoga što jeste, u promjeni, u trenu, govore nam o gotovo opsesivnom istraživanju usmjerenom na prasuštinu, bitak, vrijeme i transformaciju. S oba ova otvorena i „nedovršena“ ciklusa problematizira se postojanost traga, kao i tematiziranja, ali i refleksije koju oni ostavljaju na nama. Intrigantna je priča Papište, ona nema početak ni kraj, već niz listova različitih formata s bilješkama koje su međusobno povezane i žive, neovisno

Izložba “p(ogledi)“ je nastala kao spoj dva različita autorska izražaja koji se u svom procesu nastajanja bave proučavanjem međuljudskih odnosa i njihove subjektivnosti. Subjektivne istine, novi počeci, nove simbolike, neke su od tema kojih se autorice dotiču u svom radu. Radovi su izvedeni u dvije različite tehnike, jedna je ilustracija, a druga primijenjena skulptura (nakit). Crteži djeluju kao vizualne priče koje prikazuju unutarnje ožiljke njihovih sudionika. Svaka priča može biti ispričana na mnogo različitih načina, ovisno o vlastitom doživljaju i emocijama. Motiv kuće u različitim fazama raspadanja simbolizira tako odnos među ljudima, ljubavni, prijateljski ili porodični, pri čemu autoricu posebno

Kroz svoje stvaralaštvo, Druškić provodi posmatrača kroz naizgled imaginarne svjetove čudnih, nesvakidašnjih likova i različitih epizoda u njihovim životima. Kroz apstraktne, figuralne, geometrijske forme na crtežima, digitalnim i analognim, čini nam svijet pristupačnijim i ne tako prolaznim. On oslikava haos 21. stoljeća; užurbanost, ali i pasivnost i indiferentnost ljudi, pretrpane gradove, automobilima nagomilane raskrsnice, mjesta pretrpana otpadom i nepravdom. I zbog nepostojanosti jasne odrednice prostora i vremena na radovima, javlja se magija onog nedorečenog te se stvara veza između svakog posmatrača na svijetu i u oslikanom ludilu može se prepoznati stanovnik Tokija, Nju Jorka, Sarajeva. Druškićeva tehnika je, prije